Svaki naum, svaka ideja koja se želi ostvariti sadrži u sebi ono nezaobilazno - prvi korak. Bez obzira na to što će na kraju ispasti!
Kada je riječ o Komunalcu, komunalnom poduzeću, taj prvi korak star je danas već 59 godina. Godine 1946. utemeljena je Gradska čistoća u Vrazovoj ulici s djelatnostima: odvoz smeća, šinteraj, kanalizacija, održavanje cesta, čišćenje ulica i parkova. Početak bijaše skroman i za današnje vrijeme - romantičan. Naime, smeće se vozilo konjskim zapregama.
PRIČA PRVA
Svaki naum, svaka ideja koja se želi ostvariti sadrži u sebi ono nezaobilazno - prvi korak. Bez obzira na to što će na kraju ispasti!
Kada je riječ o Komunalcu, komunalnom poduzeću, taj prvi korak star je danas već 62 godine. 1946. godine utemeljena je Gradska čistoća u Vrazovoj ulici s djelatnostima: odvoz smeća, šinteraj, kanalizacija, održavanje cesta, čišćenje ulica i parkova. Početak bijaše skroman i za današnje vrijeme - romantičan. Naime, smeće se vozilo konjskim zapregama. Štale s logistikom za konje bile su u današnjoj Supilovoj ulici.
Prvi kamion autosmećar nabavljen je tek 1955. godine. Većina ulica u gradu nije bila asfaltirana, te ih je trebalo svakodnevno održavati. Kanalizacija se bavila isključivo čišćenjem septičkih jama i to ručno. Smeće je deponirano na Vijušu. Direktor tadašnjeg poduzeća bijaše Josip Tkalac. Te, 1955. godine promijenjeno je i ime poduzeća u Komunalac, a 1957. Gradsko groblje, kojim su do tada upravljale obitelji Franke i Koprivčević, priključeno je Komunalcu. Istovremeno je utemeljena i građevinska grupa od 3 radnika koja je toliko narasla da je izdvojena u posebno poduzeće s imenom “Novogradnja”. Referentna lista građevinske grupe, za ono vrijeme, bijaše impozantna: stambene zgrade na Mikrorajonu i Supilovoj ulici, krilo nove bolnice, moteli u Okučanima i Novskoj, kupališni objekt na Poloju, Autobusni kolodvor (izgrađen 1968. godine sredstvima i radom Komunalca!), itd.
Priključenje groblja Komunalcu nametnulo je potrebu utemeljenja stolarije u Vrazovoj ulici koja je izrađivala lijesove, jer ih na tržištu gotovo i nije bilo. 1965. godine osnovana je dimnjačarska služba koja je djelovala do 1991. kada je privatizirana.
Godine 1968. dolazi do spajanja Komunalca i tadašnje Tržne uprave (današnje R.J. “Tržnica”) čime poduzeće Komunalac dobiva otprilike današnji formacijski izgled uz prolazak faza R.O. i OOUR-a. Početak 70-ih godina značajan je po ubrzanom razvoju i rastu (novi rasadnik “Flora”, cvjećarne, pogrebna agencija, prodaja voća i povrća, usluge na Poloju, itd.) Primjerice, tadašnja R.J. “Zelenilo” imala je 7 obračunskih jedinica, a R.J. “Higijena” 3 obračunske jedinice. Znakovi prvih napuklina pojavili su se općom recesijom i sve većom krizom brodskog gospodarstva u 80-im godinama.
PRIČA DRUGA
Godina je 1990. Utemeljena je Republika Hrvatska. Vrijeme slično početku. Puno želja, ambicija i ideja, ali i opće neizvjesnosti. Te godine Komunalac uspijeva izgraditi sanitarni i kontrolirani deponij na Vijušu, prvi takve vrste u R.H., te realizirati davnu želju građana da se zatvorena tržnica, koja je do tada bila u zakupu TOB-a, stavi u funkciju namjene.
Došao je i rat. Komunalac daje značajan doprinos u funkcioniranju komunalnih službi grada i tadašnje općine Slav. Brod. Niti jedan dan nije protekao bez odvoza smeća, ukopa, prijevoza vode i drugih usluga. Tržnica je bila izmještena u Nas. A. Hebrang, a kasnije i u Podvinje. Posebno veliki doprinos Komunalac daje u raščišćavanju Tvrđave od ostataka jugo-armade i raščišćavanju naselja na području Gradiške i Okučana. Brojni djelatnici Komunalca odlaze u Domovinski rat, a samo poduzeće daje povremenu ili stalnu logističku potporu H.V.
1992. godine R.J. “Kanalizacija” odlukom Općine Slav. Brod prelazi u “Vodovod”. 1995. u J.P. “Komunalac” dolazi do potpisivanja Kolektivnog ugovora, nepoštivanje kojega destabilizira poduzeće koje opterećeno brojnim drugim teškoćama, tehnološkim zaostajanjem, dugovima i unutrašnjim konfliktima, u lipnju 2002. godine završava u stečaju.
PRIČA TREĆA
U rujnu 2003. okončan je stečajni postupak i Komunalac nastavlja s radom po ranije usvojenom stečajnom planu, ali bez R.J. “Autobusni kolodvor” koji je dan u dugoročni zakup.
2004. godina donosi značajan zaokret u definiranju ciljeva i strategija, te do tada prilično zatvoreno poduzeće postaje potpuno otvoreno javnosti i okrenuto neprestanom poboljšavanju kvalitete usluga.